Bits and pieces of my life: Thoughts, stories, updates, professional work.
Misli.
Ko smo mi? I sta smo? Mi smo tamo neki ljudi, u vremenu koje nam tako svima savrseno ne odgovara. Jurimo za istim stvarima, istim pricama, motivima. Nisam odavno pisao, i dobro je. Kada pisem, onda nisam ok. Papir mi je utjeha, mjesto gdje ispustam misli svjesno zaboravljajuci da ih pustam u svijet, medju ljude…Ljude koje ne krivim niti optuzujem za bilo sta…Pravim pauzu izmedju poslica i gledam u sivo nebo i grad. Kao da ne postoji granica izmedju mojih misli i onoga sto vidim. Sve je to isto, jedno sivilo koje ne popusta.
Ja, umjetnik.
Prije nekoliko dana sam pogledao dokumentarac Press, Stop and Play koji nije mogao bolje srociti sve ono o cemu godinama razmisljam. Dokumentarac opisuje trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo, a koja se odnosi mozda najvise na polje produkcije, dizajna, muzike, filma, pisanja – kreativnosti uopsteno. Danas zivimo u svijetu moderne tehnologije gdje su internet i razvoj tehnike doveli do toga da je kreativna industrija zapravo propala, ili u najmanju ruku, transformisala se u nesto za sta jos ne mozemo biti sigurni da li nam odgovara ili ne.
Projekat MASKE. Unikatno oblikovanje. Profesorica Ognjenka Finci. Akademija Likovnih Umjetnosti. Dizajn maski i fotografija: Pedja Kazazovic (ja)
6ti grijeh.
Dosao sam i do 6tog grijeha. Zelio sam da ih nabrojim 10, da zaokruzim cjelinu…ali mi 6ti grijeh prolazi mislima veceras. Polazi od stomaka i ide prema ekstremitetima. To je znak da se trebam zaustaviti na ovom, sestom.
Nemojte biti grubi prema sebi. Nemojte biti toliko principijelni i iskljucivi. Nekada i kada pobijedite, zapravo izgubite…to je lekcija koju sam spontano naucio i koju dan danas pokusavam da apliciram na svakodnevnicu.
Moj uradak ‘Scream’ pjesme…:-) Moje sljedece polje koje cu da ‘osvojim’ sto se tice znanja jeste upravo muzicka produkcija…pa lagano, godine su ispred mene da savladam sve ‘cake’…:-) Ovo je jedna od vjezbica koje radim svako malo…
Predvidjanja.
Dakle, danas je 29.Februar 2012. godine. Prestupna je godina i mozda je cudno da ovo pisem bas na ovaj ‘prestupni’ dan, ali hajde. Zelja mi je da zabiljezim nesto sto cu mozda moci da provjerim u narednim godinama zivota.
Naime, ljudi koji me znaju ce uvijek reci da sam neko ko pokusava da vidi stvari mimo ovog fizickog svijeta. Sta to znaci? Pa recimo da vjerujem da je ovo sto vidimo oko sebe samo 10% onoga sto stvarno postoji. Da ne odem sada u neku lijevu pricu, zadrzacu se na jednoj temi koja je bliska svima nama. Manje-vise. Astrologija.
10 novih smrtnih grijehova…Part ONE.
Odmah na pocetku da se ispravim i da kazem da je rijec ‘smrtnih’ posluzila samo u marketinske svrhe, te ni u kojem slucaju ne mislim da bi se bilo koji zlocin na svijetu trebao kaznjavati smrcu. Mucenjem - mozda:D
Uglavnom, vozeci po ovom kisnom vremenu kuci, misli su mi odlutale do nekih situacija koje su se desavale u mom zivotu, te sam shvatio da postoje odredjeni paterni koji se ponavljaju. Paterne volim jer mi olaksavaju donosenje zakljucaka. Nakon jucerasnjeg razgovora sa jednom dragom osobom, shvatio sam da nisam jedini koji smatra sljedecih 10 osobina kao izuzetno nepozeljne, nepotrebne i neproduktivne. Po vas licno ali i po ljude u vasoj okolini.
Jeeeej…16ta epizoda…Na pola smo projekta!:-) Jos 16…
Free spirit, i tako to.
Covjek uci dok je ziv. Covjek se mijenja. Regenerise. Postaje bolji ili losiji. Zavisi iz kog koordinatnog sistema gledate.
Mene plasi pomalo cinjenica da mi je sve manje bitno sta ljudi i svijet misle o stvarima koje kazem, radim, o meni generalno. Cudan je to osjecaj, kao da sve sto se nalazi ispred mene poprima jedan sferican oblik, pomalo staklast i samim tim dobija odredjenu distorziju. Ako sve sto se meni vraca kao povratna informacija iz spoljasnjeg svijeta ima taj distorzirani karakter, samim tim sve ‘to’ postaje manje/vise nebitno.
SITE by MAXIMILIAN
